Crna Gora je do sada izgubila 19 sporova pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, što je poreske obveznike koštalo 679.808 eura. Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kazala je „Danu” da je u poslednje četiri godine tom sudu iz naše države stigla 941 predstavka.
– Evropski sud je do danas protiv Crne Gore donio 20 presuda od čega je u 19 utvrđena povreda barem jednog od konvencijskih prava, a u jednom predmetu nije s tim što se u pojednim predmetima pojavljuje veći broj aplikanata. Od dana donošenja prve presude protiv Crne Gore u predmetu Bijelić, 28. aprila 2009, do danas Crna Gora je po presudama aplikantima isplatila 536.880 eura, a po poravnanjima 142.928 eura – saopštila je za naš list Pavličić.
Objašnjava da se građani Crne Gore najčešće obraćaju Evropskom sudu zbog povreda prava na imovinu i pravično suđenje garantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Nevladini aktivisti smatraju da veliki broj predstavki sudu u Strazburu govori o neefikasnosti sudova u Crnoj Gori, da su domaći sudovi zaštitili građane na pravi način država ne bi imala dodatne troškove za isplate naknada zbog gubljenja sporova.
Koordinator programa vladavine prava u NVO Građanska alijansa Zoran Vujičić ocijenio je za „Dan” da veliki broj predstavki sudu u Strazburu pokazuje da naši građani nijesu zadovoljni odlukama pravosudnih organa u Crnoj Gori. On ističe da je statistički gledano Crna Gora na drugom mjestu po broju predstavki pred sudom u Strazburu u odnosu na broj stanovnika.
– Na to se mora nadovezati i stav tog istog suda da je ustavna žalba kao poslednje pravno sredstvo prije Strazbura nedjelotvoran pravni lijek. Statistički gledano svega dva do tri odsto ustavnih žalbi se usvoji, a lani je čak 61 odsto odbačeno. Sve ovo ukazuje da građani moraju da traže pravdu van granica Crne Gore i da gledano po ovim pokazateljima imaju više povjerenja u sud u Strazburu nego u domaće sudove – upozorio je Vujičić.
Istakao je da je od ključnog značaja da zastupnici država dobro poznaju osim domaćeg zakonodavstva i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Zastupnik, kako navodi, treba da daje pravu i realnu sliku, a ne da radi pi-ar za državu.
– Ne bih ulazio u to ko je krivac ali građani su ti koji plaćaju greške sudova, pa i ona sredstva po presudama suda u Strazburu. Zbog pojedinih pravnih stavova Vrhovnog suda, a koji se tiču obaveza proisteklih iz radnih odnosa, Crna Gora tek treba da se suoči sa ne malim finansijskim izdacima ukoliko sud u Strazburu bude odlučio u korist aplikanata – istakao je Vujičić.
Viši prvni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje Boris Marić kaže da su problemi u crnogorskom pravosuđu složeni i kreirani decenijama, što je značajno uticalo na nedopustiv nedostatak povjerenja u nacionalne sudove.
– Povreda prava na pravično suđenje u značajnom broju, jeste pojava koja ukazuje da se crnogorski pravosudni sistem još nije transformisao u nezavistan i efikasan, a nadasve sistem koji građani osjećaju kao pravičan sa punim integritetom. Na tome ima još puno da se radi i to ne zavisi samo od sudske vlasti, već to značajno zavisi i od uklanjanja neprimjerenog uticaja izvršne vlasti na pravosudnu. Pravda je spora, ali dostižna i dolaženje do pravde nažalost mnogo košta. Ako su naši sudovi i vršioci sudske vlasti izvukli pouke i naučili potrebne lekcije iz izgubljenih sporova pred sudom u Strazburu, to nije bila skupa škola, ako je i nakon toga, za šta postoje osnovane sumnje, i dalje stanje u pravosuđu ostalo isto, onda možemo očekivati nove troškove i štete za javne finansije. I moram pomenuti da se u ovakvim slučajevima šteta pravi po više osnova, a ova izražena u odštetnim zahtjevima i prikazana novčano je samo dio ukupne društvene štete koju pravi osjećaj nedostatka vladavine prava i jednakosti svih građana pred zakonom – izjavio je za „Dan” Marić.
Prema riječima Božidara Čolakovića, iz Centra za političku edukaciju, s obzirom na relativno veliki broj tužbi naših građana sudu u Strazburu stiče se utisak da naš pravosudni sistem ne funkcioniše u skladu sa proklamovanim standardima, koji su postavljeni kao cilj koji bi trebalo postići i čiji je stepen ostvarivanja tokom pregovaračkog procesa neophodan uslov napredovanja na putu sticanja članstva u EU.
– Očigledne su teškoće u funkcionisanju pravosudnog sistema, i to ne samo kad je riječ o medijski najatraktivnijim slučajevima procesuiranja korupcije i organizovanog kriminala. Razloge vjerovatno treba tražiti u organizacionim nedostacima unutar sistema, a u pojedinim oblastima i u postojanju neformalnog uticaja koji političke strukture imaju na donošenje sudskih odluka. Takođe, ne bi trebalo zanemariti činjenicu da je država Crna Gora kao kandidat za članstvo u EU neuporedivo efikasnija u usklađivanju zakonodavstva sa evropskim nego što je slučaj u primjeni usvojenih zakona – istakao je Čolaković.M.S.
Propusti pravosudnog sistema
Čolaković navodi da statistički posmatrano 19 okrivljujućih presuda protiv države Crne Gore i nije alarmantan broj, ali je pokazatelj određenih propusta u funkcionisanju našeg pravosudnog sistema kao i neusklađenosti domaće sa relevantnom praksom u evropskom pravosuđu.
– Ako imamo u vidu stanje budžeta, sa visokim deficitom i stepenom zaduženosti, troškovi mjereni stotinama hiljada eura se čine luksuzom koji država sebi nije mogla i nije smjela dozvoliti. Ažurnost sudova i izostanak problematičnih presuda koje su povod za obraćanje sudu u Strazburu, kao i reforma sistema u pravcu eliminisanja ili minimizovanja na najmanju moguću mjeru ovakvih pojava bi u svakom slučaju doprinijeli da se pomenuta sredstva iskoriste u druge, urgentnije svrhe umjesto u opterećivanje budžeta plaćanjem grešaka, bez obzira na razlog iz kog su počinjene. Da li je u konkretnim slučajevima u pitanju namjerna neažurnost (podsjetimo se nekoliko sudskih procesa koji su rezultirali „greškama” u kucanju samog teksta presude) ili se radi o pretrpanosti sudova predmetima, usled čega se dešavaju i proceduralne greške ili, naprosto, o neadekvatnoj primjeni zakonske regulative u sudskoj praksi, bilo što od navedenog da je razlog nadležni bi trebalo da preduzmu mjere u pravcu pronalaženja modela koji bi postao praksa u funkcionisanju sudova, u najvećem stepenu podudarna sa evropskom sudskom praksom, da bi se u budućnosti izbjeglo opterećenje budžeta visokim iznosima nastalim ovim povodom – zaključuje on.